ISTRAŽIVAČKA GRUPA MILOSAVLjEVIĆ

Gentianaceae

Swertia punctata

Iz Swertia punctata koju Flora Europaea (T. G. Tutin, 1972. Gentiana L. in: T. G. Tutin, V. H. Heywood, N. A. Burges, D. M. Moore, D. H. Valentine, S. M. Walters, D. A. Webb (Eds.) Flora Europaea Vol. 3, Cambridge University Press, pp. 59-63) svrstava u vrstu S. perennis izolovano je deset ksantona, od kojih su 3 i 8 nova jedinjenja:

R R1 R2 R3 1h: H Me H H 2r: H H Me H 3r: Glc6-Xyl H Me H 4r: H Me Me H 5h,r: H Me H Glc	R R1 R2 6r: H H Me 7r: H Me Me 8r: Glc6-Glc Me Me 9r: Glc H H
10h - Mangiferin
h: nadzemni delovi r: korenovi

Ksantonski kompleks S. punctata (isključivo 1,3,5,8- i 1,3,7,8-oksigenovani ksantoni), tipičan za rod Swertia, razlikuje se donekle od ksantonskog kompleksa S. perennis, što bi išlo u prilog njihovom diferenciranju u dve posebne vrste, kako to predlažu Vladimirov i Tan (V. Vladimirov, K. Tan, "Swertia punctata Baumg. in Bulgaria", IX OPTIMA Meeting, Paris (Abstracts) VI, 19 (1998)).

Neka od izolovanih jedinjenja pokazuju sledeće biološke aktivnosti: hipoglikemičnu (1, 4, 7), hepatoprotektivnu (1, 4), antituberkuloznu (7), antioksidativnu (7), antimalaričnu (7) i antiinflamatornu (10).

Reference:

• N. Menković, K. Žavikin-Fodulović, V. Bulatović, I. Aljančić, N. Juranić, S. Macura, V. Vajs, S. Milosavljević:
  Phytochemistry 61, 415-420 (2002)